U lečenju lokalno uznapredovalog adenokarcinoma jednjaka standardno se primenjuje neoadjuvantna hemioradioterapija, uz mogućnost naknadne ezofagektomije. S obzirom na to da je ezofagektomija jedan od fiziološki najopterećujućih zahvata u digestivnoj hirurgiji, pitanje koje ostaje prisutno u kliničkoj praksi glasi: kod kojih pacijenata operacija donosi jasnu korist, a kod kojih pacijenata te koristi nema?
U studiji koju su objavili Sanderfer i saradnici analizirani su bolesnici sa T2–T4 N0–N2 M0 adenokarcinomom jednjaka lečeni neoadjuvantnom hemioradioterapijom. Iz daljeg razmatranja isključeni su pacijenti kod kojih je tokom ponovne procene stadijuma bolesti utvrđena metastatska ili neresektabilna bolest, kao i pacijenti koji su umrli unutar prvih 60 dana nakon završetka hemioradioterapije. Tako je formirana grupa bolesnika kod kojih je, na osnovu onkoloških kriterijuma, ezofagektomija mogla ulaziti u terapijsku opciju.
U okviru te kohorte procenjivana je kombinacija dvaju parametra: starosti pacijenta i CT-baziranih mišićnih mera. Procena muskulature vršena je na preoperativnim CT snimcima na nivou L3 pršljena. Merenjem površine poprečnog preseka skeletnih mišića izračunat je indeks skeletnih mišića (SMI), dok je gustina mišićnog tkiva u Hounsfield jedinicama korišćena kao pokazatelj kvaliteta muskulature (SMD). Na osnovu SMI i SMD izračunavan je skeletal muscle gauge (SMG) – kompozitna mera koja u istu vrednost integriše i kvantitet i kvalitet mišića.
Nastavite čitanje
Ostatak teksta je dostupan registrovanim zdravstvenim profesionalcima.
Registracija traje manje od jednog minuta.