Neurologija

Rituksimab na 6 ili 12 meseci: da li produženje intervala menja kontrolu bolesti kod relapsne multiple skleroze?

Produženje intervala između doza rituksimaba sa šest na dvanaest meseci kod osoba sa relapsnim tokom multiple skleroze (RMS) nije bilo povezano sa statistički značajnim povećanjem rizika od ponovne aktivnosti bolesti tokom praćenja do četiri godine. Iako studija koju predstavljamo koristi termin RMS, pacijenti sa sekundarno progresivnom multiplom sklerozom (SPMS) su bili isključeni, pa analizirana populacija praktično odgovara osobama sa relapsno-remitentnom formom bolesti (RRMS). Svi uključeni pacijenti imali su prethodno visoko aktivnu bolest, definisanu relapsom u prethodne dve godine i/ili prisustvom MRI aktivnosti u prethodnoj godini.Analiza, objavljena u časopisu Neurology, zasnovana je na emulaciji randomizovanog kontrolisanog ispitivanja („target trial“) i obuhvatila

Više sati rehabilitacije ne poboljšava neurološki oporavak nakon povrede kičmene moždine (The Lancet Neurology)

Povreda kičmene moždine (SCI) ostaje jedan od najtežih neuroloških izazova, ostavljajući pacijente u borbi za svaki pokret, svaki stepen samostalnosti i, u krajnjoj liniji, za dostojanstven kvalitet života. Kada prođe kritična, akutna faza lečenja, sva svetla se usmeravaju na rehabilitaciju. To je onaj ključni prozor u kojem kliničari pokušavaju da „probude“ preostali neurološki potencijal i podstaknu funkcionalni oporavak. U savremenoj neurorehabilitaciji godinama vlada intuitivna pretpostavka: ako je vežbanje dobro, onda je više vežbanja bolje. Ovaj koncept nije bez osnova; on se čvrsto oslanja na decenije eksperimentalnih istraživanja na životinjama koja su pokazala da ponavljana, zadatku specifična aktivacija motornih puteva direktno

Embolizacija srednje meningealne arterije može prevenirati ponovno javljanje subduralnog hematoma (NEJM)

Randomizovano ispitivanje objavljeno u novembru 2024. godine u New England Journal of Medicine procenjivalo je da li adjuvantna embolizacija srednje meningealne arterije (MMAE) smanjuje rizik nepovoljnog ishoda kod bolesnika sa simptomatskim hroničnim subduralnim hematomom. MMAE je analizirana kao dodatak prethodno odabranoj standardnoj terapiji. Dizajn studije U studiju je uključeno 310 bolesnika: Pre randomizacije, za svakog pacijenta je već bila određena vrsta standardnog lečenja: Prosečna starost ispitanika bila je 73 godine, a 70% su bili muškarci. Primarni ishod efikasnosti Primarni ishod efikasnosti bio je kompozitni i obuhvatao je sledeće događaje u toku 180 dana praćenja: Rezultati Primarni ishod se dogodio kod:

Unos kafe i čaja, rizik od demencije i kognitivna funkcija (JAMA, 2026)

U februaru 2026. godine u časopisu JAMA objavljen je apstrakt rada autora Zhang i sar. pod naslovom “Coffee and Tea Intake, Dementia Risk, and Cognitive Function”. Studija analizira povezanost dugoročnog unosa kafe i čaja sa incidencom demencije i kognitivnim statusom. Dizajn studije i metodologijaAnaliza obuhvata podatke iz dve velike američke prospektivne kohorte: Osnovni parametri: Tokom perioda praćenja dokumentovano je 11.033 slučaja demencije. RezultatiAnaliza ukazuje na nelinearnu povezanost između unosa kofeinskih napitaka i rizika od demencije: Kategorija Optimalna doza Ishod (Rizik / Kognicija) Kofeinska kafa 2–3 šoljice/dan HR ≈ 0,82; usporavanje pada egzekutivnih funkcija i radne memorije. Čaj 1–2 šoljice/dan Niža incidenca demencije; povoljniji rezultati na subjektivnim

Novi horizonti u PPMS: Roche testira sopstvene granice

Rezultati studije, koje je Roche objavio prekjuče, čini se da predstavljaju prvi ozbiljan test za trenutni terapijski standard u primarno progresivnoj multiploj sklerozi (PPMS). Faza III FENtrepid studije je specifična po svom head-to-head dizajnu: novi oralni BTK inhibitor, fenebrutinib, testiran je direktno protiv okrelizumaba. Roche na Roche. U oblasti gde je terapijski prostor godinama monolitan, ovakvo direktno poređenje sa jedinim odobrenim DMT-om nosi visoke uloge, kako za kliničku praksu, tako i za regulatornu procenu. Patofiziološki kontekst: Ciljanje “tinjajuće” bolesti PPMS karakteriše kontinuirana akumulacija neurološkog deficita koja je često disocirana od fokalne inflamatorne aktivnosti vidljive na MRI. Savremena neurologija ovaj fenomen definiše kroz PIRA mehanizme

Postpartalna regulacija krvnog pritiska nakon hipertenzivnih poremećaja u trudnoći i volumeni mozga: rezultati POP-HT imaging podstudije

Hipertenzivni poremećaji u trudnoći (gestacijska hipertenzija i preeklampsija) predstavljaju heterogenu grupu stanja koja zahvata do 15% trudnoća i predstavljaju jedinstven rizik za dugoročno zdravlje žena. Patofiziologija može varirati od prolaznog povišenja krvnog pritiska do multisistemskog oštećenja, uključujući cerebralni edem, poremećaj autoregulacije i eklampsiju. Epidemiološki podaci konzistentno ukazuju da žene sa ovakvom anamnezom imaju viši rizik za moždani udar, vaskularnu demenciju i različite oblike cerebralne mikrovaskularne bolesti. Ranije studije su pokazale da žene koje su imale preeklampsiju mogu imati smanjene volumene mozga tokom trudnoće, neposredno nakon porođaja, ali i tokom srednjeg i kasnijeg životnog doba. Ono što je do sada bilo

AF, ateroskleroza i moždani udar: da li kombinovana terapija zaista pomaže?

Pacijenti sa ishemijskim moždanim udarom ili tranzitornim ishemijskim napadom (TIA) koji istovremeno imaju nevalvularnu atrijalnu fibrilaciju (NVAF) i neku manifestaciju aterosklerotske kardiovaskularne bolesti (ASCVD) predstavljaju čestu, ali terapijski kompleksnu populaciju. U svakodnevnoj praksi često se postavlja pitanje da li je kod ovih bolesnika opravdano rutinski kombinovati oralnu antikoagulaciju sa antitrombocitnom terapijom, u nadi da će se dodatno smanjiti rizik od ishemijskih događaja. Do skoro, ovaj pristup se oslanjao uglavnom na opservacione podatke, uz poznatu cenu u vidu povećanog rizika od krvarenja. Randomizovani dokazi specifično usmereni na ovu populaciju praktično nisu postojali. ATIS-NVAF studija predstavlja prvi pokušaj da se to pitanje