Psihijatrija

Depreskripcija psihotropnih lekova – konsenzus dokument Američkog udruženja za kliničku psihofarmakologiju (ASCP)

Upotreba psihotropnih lekova u savremenoj kliničkoj praksi često podrazumeva dugotrajnu terapiju, složene režime i kombinacije više lekova. U takvim okolnostima, psihijatri se ne suočavaju samo sa pitanjem kako započeti i optimizovati terapiju, već i sa pitanjem kada upotreba određenog leka više nije opravdana kod nekog pacijenta. Koncept depreskripcije, tj. planskog i nadziranog procesa postepenog smanjivanja doze i/ili ukidanja leka, predstavlja termin koji je u velikoj meri usvojen u različitim oblastima medicine. U psihijatriji, ovaj proces je posebno složen zbog hroničnog i relapsirajućeg toka bolesti, česte polifarmacije i smernica ograničenih u donošenju odluka o prekidu terapije. Konsenzus dokument Američkog udruženja za

Psihodelici naspram antidepresiva u lečenju depresije u izjednačenim uslovima (JAMA Psychiatry)

U savremenoj psihijatriji retko koja tema izaziva toliku pažnju kao terapija potpomognuta psihodelicima (Psychedelic-Assisted Therapy, PAT). Od vodećih akademskih centara do medija i profesionalnih mreža, ovaj pristup prati izražen talas optimizma – često predstavljen kao potencijalni iskorak u lečenju depresije. Važno je naglasiti da taj interes nije bez osnova. Kliničke studije u protekloj deceniji pokazale su značajna poboljšanja simptoma, uključujući i populacije pacijenata kod kojih standardni antidepresivi nisu dali zadovoljavajući odgovor. U tom smislu, PAT legitimno ulazi u fokus kao moguća alternativa ili dopuna postojećim terapijskim opcijama. Međutim, način na koji su ti rezultati interpretirani otvorio je prostor za pojednostavljene

Model za procenu rizika od kardiometaboličkih bolesti kod mladih sa psihozom (The Lancet Psychiatry)

Poremećaji iz spektra psihoza skraćuju očekivani životni vek za oko 15 godina. Većina viška mortaliteta posledica je fizičkih komorbiditeta, pre svega dijabetesa tipa 2 i gojaznosti, koji dovode do ranijih kardiovaskularnih bolesti. Kardiometabolički poremećaji često su prisutni već pri prvoj epizodi psihoze i pojavljuju se godinama ranije nego u opštoj populaciji. Zbog ranog početka bolesti i uticaja psihotropnih lekova, standardni populacioni modeli često loše procenjuju rizik u ovoj populaciji. Studija objavljena u časopisu The Lancet Psychiatry predstavlja unapređenu verziju PsyMetRiC modela za procenu kardiometaboličkog rizika kod mladih osoba sa prvom epizodom psihoze. Autori su, na osnovu velikih kohorti iz rutinske

SSRI ili DBT u lečenju pacijenata sa graničnim poremećajem ličnosti i sa suicidalnim ponašanjem

Ključne poruke DBT je bila efikasnija od SSRI u smanjenju događaja povezanih sa suicidom i nesuicidalnog samopovređivanja (NSSI) tokom šestomesečne faze lečenja kod pacijenata sa graničnim poremećajem ličnosti. Prednost DBT u odnosu na SSRI nije se održala tokom šestomesečnog perioda praćenja nakon završetka lečenja. SSRI su pokazali veću efikasnost u postizanju remisije komorbidnog velikog depresivnog poremećaja (MDD) u poređenju sa DBT. U obe terapijske grupe zabeleženo je značajno smanjenje skorova depresije i emocionalne disregulacije, pri čemu je DBT pokazala brže poboljšanje regulacije emocija. Nalazi studije ukazuju na potrebu za dostupnom psihoterapijom zasnovanom na dokazima u kliničkom lečenju graničnog poremećaja ličnosti.

Tri neurobiološka biotipa ADHD-a

Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (attention-deficit/hyperactivity disorder – ADHD) karakteriše izražena klinička heterogenost. Iako se u dijagnostičkoj praksi razlikuju pretežno nepažljivi, pretežno hiperaktivno-impulsivni i kombinovani tip, ova podela zasnovana je na simptomima i ne mora nužno odražavati neurobiološku organizaciju poremećaja. U radu objavljenom u JAMA Psychiatry (februar 2026), Pan i saradnici ispitali su da li normativno modelovanje osobina mrežne organizacije mozga može omogućiti precizniju stratifikaciju dece sa ADHD-om. Studija je sprovedena kao višecentrično istraživanje slučaj–kontrola, uz spoljašnju proveru nalaza u nezavisnoj kohorti. Prva grupa obuhvatila je 446 dece sa ADHD-om i 708 tipično razvijene dece, dok je u validacionoj kohorti analizirano

Suicidalna ideacija kod adolescenata i obrasci izloženosti životnim događajima (The Lancet Psychiatry)

Suicidalna ideacija u adolescenciji predstavlja kritičan klinički i javnozdravstveni izazov. Dok su ranija istraživanja primarno fokusirana na teške traume i zlostavljanje u detinjstvu, ova studija istražuje kumulativni uticaj svakodnevnih (običnih) životnih događaja koji prate adolescentni razvoj. Cilj istraživanja bio je da se utvrdi da li putanje kumulativnog opterećenja životnim događajima predstavljaju nezavisan faktor rizika za suicidalnu ideaciju, odvojen od efekta zlostavljanja u detinjstvu. Dizajn i uzorak Studija je sprovedena kao multinacionalno, prospektivno praćenje (IMAGEN kohorta) adolescenata iz Nemačke, Francuske, Irske i Velike Britanije. Procena životnih događaja Korišćen je Upitnik o životnim događajima (LEQ) koji obuhvata 39 događaja grupisanih u sedam ključnih dimenzija: Na osnovu obrasca

Duhovnost i zloupotreba psihoaktivnih supstanci (JAMA Psychiatry)

U februaru 2026. godine časopis JAMA Psychiatry objavio je opsežnu meta-analizu 55 longitudinalnih studija (ukupno 540.712 ispitanika) koje su analizirale povezanost duhovnosti i religioznosti sa štetnom upotrebom alkohola i droga (AOD – alcohol and other drug use). Reč je o najvećoj longitudinalnoj sintezi podataka na ovu temu u poslednje dve decenije. Analiza obuhvata isključivo studije 21. veka sa validiranim merama duhovnosti. Time su izbegnuta ograničenja studija preseka i omogućeno jasnije sagledavanje vremenskog odnosa između duhovne uključenosti i kasnijih AOD ishoda. Ključni kvantitativni nalazi Meta-analiza je pokazala konzistentnu protektivnu asocijaciju duhovnosti sa AOD ishodima. Ukupni efekatDuhovna ili religijska angažovanost bila je