Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (attention-deficit/hyperactivity disorder – ADHD) karakteriše izražena klinička heterogenost. Iako se u dijagnostičkoj praksi razlikuju pretežno nepažljivi, pretežno hiperaktivno-impulsivni i kombinovani tip, ova podela zasnovana je na simptomima i ne mora nužno odražavati neurobiološku organizaciju poremećaja. U radu objavljenom u JAMA Psychiatry (februar 2026), Pan i saradnici ispitali su da li normativno modelovanje osobina mrežne organizacije mozga može omogućiti precizniju stratifikaciju dece sa ADHD-om.
Studija je sprovedena kao višecentrično istraživanje slučaj–kontrola, uz spoljašnju proveru nalaza u nezavisnoj kohorti. Prva grupa obuhvatila je 446 dece sa ADHD-om i 708 tipično razvijene dece, dok je u validacionoj kohorti analizirano 554 dece sa ADHD-om i 123 kontrole. Na osnovu T1 MRI snimaka formirane su mreže morfometrijske sličnosti mozga, u kojima su pojedini regioni predstavljeni kao čvorovi, a njihova morfološka sličnost kao veze.
Za svaki region analizirane su tri osobine mrežne organizacije: centralnost po stepenu (broj i jačina direktnih veza regiona), efikasnost čvora (njegova uključenost u razmenu informacija unutar mreže) i koeficijent učešća (raspodeljenost veza između različitih funkcionalnih celina mreže).
Nastavite čitanje
Ostatak teksta je dostupan registrovanim zdravstvenim profesionalcima.
Registracija traje manje od jednog minuta.