Ginekologija

Da li je imunoterapija ključ u terapiji karcinoma endometrijuma? (Frontiers in Immunology)

Karcinom endometrijuma (KE) predstavlja najčešći malignitet ženskog reproduktivnog sistema u razvijenim zemljama, sa incidencijom koja raste paralelno sa starenjem populacije, prevalencijom gojaznosti i metaboličkim poremećajima. Njegova biološka osnova neraskidivo je povezana sa hormonskim disbalansom – pre svega produženom izloženošću estradiolu (E2) bez adekvatnog protivdejstva progesterona (P4). Ovaj disbalans direktno oblikuje imuni odgovor: dok E2 indukuje ekspresiju PD-L1 i olakšava imunološki beg tumora, P4 ispoljava protektivni efekat jačanjem antitumorskog imuniteta. Uprkos decenijama stabilnog terapijskog pristupa zasnovanog na hirurgiji, radioterapiji i hemioterapiji, poslednjih godina dolazi do značajnog pomaka ka molekularno vođenom lečenju. U tom kontekstu, imunoterapija se pozicionira kao ključni novi pravac, naročito kod tumora sa poremećenim

Dijagnostika i zbrinjavanje ekstrauterine i uterine ektopične trudnoće (Human Reproduction Update)

Ektopična trudnoća nastaje kada se gestacija razvija potpuno ili delimično izvan endometrijalne šupljine. Iako su tubarne implantacije najčešći i klinički dobro poznat oblik bolesti, atipične lokalizacije i parcijalne ektopične trudnoće predstavljaju značajan dijagnostički izazov. Kod pacijentkinja sa progresivnom trudnoćom posebno je važno postaviti sigurnu dijagnozu, jer najteža dijagnostička greška može biti nenamerni prekid normalne eutopične trudnoće. Izbor između ekspektativnog pristupa, koji je kod hemodinamski stabilnih pacijentkinja često adekvatan, i aktivne intervencije zavisi od precizne procene veličine, lokalizacije i vaskularizacije mesta implantacije. Pored neposrednog kliničkog zbrinjavanja, važno je i individualno savetovanje o riziku ponovne ektopične trudnoće, kao i prepoznavanje mogućih psiholoških

Dogma o 7 miliona jajnih ćelija je samo istorijski mit

Gotovo čitav vek medicina pokušava da odgovori na fundamentalno pitanje: sa kolikom ovarijalnom rezervom se žena zapravo rađa? Dok u udžbenicima nepromenjeno nailazimo na cifru od sedam miliona, nova saznanja sugerišu da smo možda sve vreme učili pogrešno. Ovo je osnova rada istraživača iz Australije (Kerr i Rodgers), objavljenog u prestižnom žurnalu Human Reproduction Update. Od prvih radova Simkinsa (1932) i Blocka (1953), proces je delovao jasno: oogonije se množe mitozom, postaju oociti, ulaze u mejozu i formiraju primordijalne folikule (PF). Prema tom dominantnom modelu, priroda je “rasipna” – stvara milione ćelija da bi ih potom 85% uništila pre samog

Postpartalna regulacija krvnog pritiska nakon hipertenzivnih poremećaja u trudnoći i volumeni mozga: rezultati POP-HT imaging podstudije

Hipertenzivni poremećaji u trudnoći (gestacijska hipertenzija i preeklampsija) predstavljaju heterogenu grupu stanja koja zahvata do 15% trudnoća i predstavljaju jedinstven rizik za dugoročno zdravlje žena. Patofiziologija može varirati od prolaznog povišenja krvnog pritiska do multisistemskog oštećenja, uključujući cerebralni edem, poremećaj autoregulacije i eklampsiju. Epidemiološki podaci konzistentno ukazuju da žene sa ovakvom anamnezom imaju viši rizik za moždani udar, vaskularnu demenciju i različite oblike cerebralne mikrovaskularne bolesti. Ranije studije su pokazale da žene koje su imale preeklampsiju mogu imati smanjene volumene mozga tokom trudnoće, neposredno nakon porođaja, ali i tokom srednjeg i kasnijeg životnog doba. Ono što je do sada bilo

Postporođajno krvarenje: da li prag od 500 mL i dalje ima klinički smisao?

Postporođajno krvarenje (PPK) ostaje jedan od glavnih uzroka maternalnog mortaliteta i morbiditeta, i u zemljama sa visokim i u zemljama sa ograničenim resursima. U našoj svakodnevnoj praksi, ali i u zvaničnim dokumentima, prag od ≥500 mL gubitka krvi nakon vaginalnog porođaja koristi se kao granična vrednost za klinički značajno postporođajno krvarenje. Domaći „Vodič za perioperativnu nadoknadu krvi i krvnih derivata“ (SJAIT, tematski broj 2025), u poglavlju o peripartalnom krvarenju, definiše PPK upravo tako: kao gubitak krvi veći od 500 ml nakon vaginalnog porođaja, odnosno veći od 1000 ml kod carskog reza, ili bilo koji gubitak krvi koji dovodi do hemodinamske