Hirurgija

Cela krv ili komponente u prehospitalnom zbrinjavanju traumatskog krvarenja (NEJM)

Transfuzija krvi predstavlja jednu od ključnih intervencija u zbrinjavanju bolesnika sa teškim traumatskim krvarenjem i direktno utiče na preživljavanje u ranim fazama lečenja. U savremenoj kliničkoj praksi, fokus se sve više pomera ka ranoj primeni transfuzije u prehospitalnim uslovima, odnosno vremenski što bliže trenutku povrede i pre samog prijema u bolnicu. U tom kontekstu, već duže vreme traje stručna rasprava o optimalnoj strategiji transfuzije: da li je efikasnije primenjivati pojedinačne krvne komponente – eritrocite, plazmu i trombocite, ili davati celu (punu) krv. Cela krv zadovoljava sve osnovne zahteve koji se postavljaju kao primarni u ranom zbrinjavanju teško povređenih – transportuje

HFNC ili standardna oksigenoterapija u akutnoj respiratornoj insuficijenciji (NEJM)

Akutna respiratorna insuficijencija predstavlja vodeći razlog prijema u jedinice intenzivnog lečenja i čini približno tri četvrtine svih prijema. Posebno nepovoljan klinički tok ima akutna hipoksemijska respiratorna insuficijencija u odsustvu kardiogenog plućnog edema i hroničnih respiratornih bolesti, najčešće kao posledica virusne ili bakterijske pneumonije. U tom kontekstu, u časopisu New England Journal of Medicine (NEJM) objavljena je velika multicentrična randomizovana studija koja je uporedila oksigenoterapiju visokog protoka putem nazalne kanile (HFNC) i standardnu oksigenoterapiju kod pacijenata sa akutnom hipoksemijskom respiratornom insuficijencijom, sa primarnim ishodom mortaliteta na 28. dan. Oksigenoterapija je osnov terapijskog pristupa i može se primeniti putem maske bez rebritinga,

Prag od 4 MET-a u preoperativnoj proceni: da li je i dalje adekvatan?

“Velika hirurgija” danas predstavlja jedan od vodećih globalnih izazova za javno zdravlje. Sa više od 300 miliona operacija godišnje i oko 8 miliona smrtnih ishoda, hirurški mortalitet se po svom opterećenju praktično izjednačio sa kardiovaskularnim bolestima i malignitetima. Trenutne brojke govore da između 1% i 4% pacijenata ne preživi postoperativni period, dok se do 15% njih suoči sa ozbiljnim morbiditetom. Iako je kardiopulmonalni test opterećenjem (ergospirometrija) neprikosnoven u povezivanju fizičke spremnosti sa ishodom, realnost kliničke prakse je drugačija. Nedostatak specijalizovane opreme i obučenog osoblja onemogućava njegovu rutinsku primenu. Zbog toga su vodeće svetske smernice prihvatile subjektivnu procenu pacijenta kroz metaboličke

Nestanak metastaze na snimku: radiološki nalaz, onkološka realnost i hirurška odluka

Savremena sistemska terapija metastatskog kolorektalnog karcinoma dovela je do situacije koja je do pre samo jedne decenije bila retka: kod značajnog broja pacijenata jetrene metastaze nakon terapije više se ne prikazuju na kontrolnim CT i MRI pregledima. Ovaj fenomen, u literaturi poznat kao disappearing liver metastases (DLM), otvara dve suštinske kliničke dileme: Ovo pitanje više nije samo teorijsko, i ima neposredne posledice po hiruršku strategiju. Radiološki prikaz i pouzdanost procene Prospektivna, međunarodna studija objavljena 2025. godine u časopisu JAMA Surgery (Kataoka i sar.) analizirala je pacijente sa inicijalno neresektabilnim metastazama kolorektalnog karcinoma u jetri koji su nakon hemioterapije postali kandidati

Anesteziolozi – malobrojni koji drže sistem budnim

Postoji izreka da su pametni ljudi odlični u rešavanju onih problema koje mudri ljudi uspevaju da izbegnu. Polazeći od toga, nameće se pitanje: kada je bio krajnji trenutak za delovanje u pravcu sprečavanja deficita anesteziologa u Srbiji, a da bi to delovanje mogli opisati kao mudro i pravovremeno? Kakva je situacija po tom pitanju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori? Jedan od jasnih signala upozorenja pojavio se 2012. godine, objavljivanjem preglednog rada „Perioperative medicine: the future of anaesthesia?“ u British Journal of Anaesthesia, čiji je autor profesor Mike Grocott sa Univerziteta u Southamptonu. Iako formalno postavlja pitanje, ovaj

Starost pacijenta i mišićne mere kao prediktori uspešnosti hirurgije kod lokalno uznapredovalog adenokarcinoma jednjaka

U lečenju lokalno uznapredovalog adenokarcinoma jednjaka standardno se primenjuje neoadjuvantna hemioradioterapija, uz mogućnost naknadne ezofagektomije. S obzirom na to da je ezofagektomija jedan od fiziološki najopterećujućih zahvata u digestivnoj hirurgiji, pitanje koje ostaje prisutno u kliničkoj praksi glasi: kod kojih pacijenata operacija donosi jasnu korist, a kod kojih pacijenata te koristi nema? U studiji koju su objavili Sanderfer i saradnici analizirani su bolesnici sa T2–T4 N0–N2 M0 adenokarcinomom jednjaka lečeni neoadjuvantnom hemioradioterapijom. Iz daljeg razmatranja isključeni su pacijenti kod kojih je tokom ponovne procene stadijuma bolesti utvrđena metastatska ili neresektabilna bolest, kao i pacijenti koji su umrli unutar prvih 60

Metoda kolorektalne endoskopske submukozne disekcije koja bi mogla poboljšati ishode

Endoskopska submukozna disekcija (ESD) razvila se kao metoda koja omogućava en bloc uklanjanje velikih polipa, lateralno širećih lezija (LST) i površinskih neoplazija gastrointestinalnog trakta, čime se obezbeđuje potpuna histopatološka procena margina. Šira primena ESD-a je ograničena, ponajviše zbog anatomije kolona sa tankim mišićnim slojem, prisustva angulacija, ograničene stabilnosti instrumenta tokom disekcije, dužeg trajanje zahvata i većeg rizika od perforacije u odnosu na intervencije na želucu i jednjaku. Zbog toga u međunarodnoj literaturi posebno važno mesto zauzimaju studije koje prikazuju dugoročno iskustvo iz jednog centra sa uvođenjem novih tehničkih pristupa koji poboljšavaju preglednost, stabilnost radnog polja i kontrolu elektrokauterizacije tokom ESD.

29/01/2026

Pericardion

GLP-1 agonisti i perioperativni period u srpskoj hirurgiji

Diskusije vođene tokom Kliničkog kongresa American College of Surgeons u oktobru 2025. godine potvrdile su da je tema GLP-1 agonista ušla u širu hiruršku raspravu, ovaj put ne u smislu poređenja efikasnosti “hirurgija vs. GLP-1” u lečenju gojaznosti, te već i sama ta činjenica predstavlja događaj od značaja. Poruka koja se mogla čuti u različitim oblicima bila je dosledna: GLP-1 terapije neće zameniti hirurgiju, ali će trajno promeniti profil pacijenata koji dolaze na operaciju, način njihove pripreme i način na koji se procenjuje perioperativni rizik. Ta poruka ima neposredan značaj i van Sjedinjenih Američkih Država, uključujući zdravstvene sisteme u kojima