Nakon najave Ministarstva zdravlja Republike Srbije iz septembra 2025. godine o intenziviranju i centralnom praćenju skrininga karcinoma dojke na nivou cele zemlje, jasno je da se radiološke službe ponovo nalaze u fokusu ovog procesa. U takvim okolnostima, razumevanje načina na koji pacijentkinje doživljavaju procenu rizika od oboljevanja i preporučeni plan skrininga može imati neposredan značaj za svakodnevnu radiološku praksu.
Plan skrininga karcinoma dojke u većini zemalja, uključujući i Srbiju, zasniva se pre svega na starosti žene. Paralelno sa razvojem dijagnostičkih tehnologija i boljim razumevanjem faktora koji povećavaju verovatnoću nastanka bolesti, sve češće se razmatra uvođenje stratifikovanog skrininga. U tom modelu vrši se procena rizika za svaku osobu pojedinačno, ne samo na osnovu starosti, nakon čega se žena svrstava u jednu od unapred definisanih kategorija rizika.
U praksi to znači da procenjeni rizik ne ostaje apstraktna informacija, već se neposredno prevodi u preporuku za dalji dijagnostički postupak: dodatna snimanja, drugačiji interval kontrola ili primenu drugog dijagnostičkog modaliteta. Upravo u tom trenutku nastaje pitanje od direktnog značaja za radiološku praksu: kako pacijentkinje doživljavaju informaciju o sopstvenom riziku i preporučeni skrining protokol?
Ovim pitanjem se bavi kanadska studija sprovedena u okviru projekta PERSPECTIVE I&I.
Metodologija istraživanja
U studiju je uključeno 3.319 žena starosti od 40 do 69 godina iz provincija Ontario i Kvebek. Kod svih ispitanica sprovedena je multifaktorska procena rizika pomoću alata CanRisk, koji u obzir uzima porodičnu anamnezu, gustinu dojki, reproduktivne i druge poznate faktore rizika.
Na osnovu dobijenih rezultata, ispitanice su svrstane u tri kategorije rizika: prosečan, povišen i visok rizik od karcinoma dojke, pri čemu je najveći broj žena pripadao grupi sa prosečnim rizikom.
Svaka učesnica je, pored informacije o ustanovljenoj kategoriji rizika, dobila i preporuke u vezi sa odgovarajućim planom skrininga. Stavovi prema ovim informacijama ispitivani su pre saopštavanja rezultata o riziku, u trenutku njihovog saopštavanja i godinu dana kasnije.
Glavni rezultati
U trenutku saopštavanja informacija o procenjenom ličnom riziku i predloženom planu skrininga, većina žena navela je da je ta informacija imala umirujući efekat i dovela do smanjenja zabrinutosti. Moguće objašnjenje ovog nalaza leži u smanjenju neizvesnosti, koja je čest izvor anksioznosti kod asimptomatskih žena uključenih u skrining. Umesto opšteg straha od nepoznatog ishoda, pacijentkinje dobijaju jasan okvir u kojem mogu da razumeju sopstveni rizik i smisao predloženog daljeg postupka.
Važno je, međutim, naglasiti da ovaj efekat nije uniforman. Kod žena sa povišenim i visokim rizikom češće je registrovana perzistentna ili čak povećana zabrinutost nakon saopštavanja rezultata. Ovakva reakcija je klinički očekivana i ukazuje da u ovim grupama sama informacija o riziku, čak i kada je jasno saopštena, ne dovodi nužno do umirenja, već često otvara dodatna pitanja i potrebu za daljom podrškom.
Ispitanice koje pripadaju manjinskim grupama, kao i žene sa nižim stepenom obrazovanja, značajno češće su procenu rizika doživljavale kao složenu i teško razumljivu. Ovaj nalaz potvrđuje da način prezentovanja informacija ima direktan uticaj na njihovo razumevanje i prihvatanje preporučenog skrining protokola.
Uočene su i regionalne razlike u načinu primanja informacija i prihvatanju koncepta stratifikovanog skrininga.
Značaj za radiološku praksu
Kod većine žena sa prosečnim rizikom, jasno i strukturisano objašnjenje smisla preporučenog plana skrininga može smanjiti neizvesnost i zabrinutost. Nasuprot tome, kod žena sa povišenim i visokim rizikom ista informacija češće otvara potrebu za dodatnim objašnjenjima, produženom komunikacijom i koordinacijom sa drugim delovima zdravstvenog sistema.
Za radiologa to znači da razlika između urednog nalaza i potrebe za dodatnim dijagnostičkim postupcima nije samo tehničko pitanje, već i organizaciono-komunikacioni izazov koji se u praksi ponavlja svakodnevno.
Zaključak
Studija pokazuje da većina žena pozitivno prihvata informaciju o procenjenom riziku od karcinoma dojke i preporučeni plan skrininga, naročito kada su informacije jasno strukturisane i razumljivo saopštene. Istovremeno, kod žena sa povišenim i visokim rizikom, kao i kod određenih sociodemografskih grupa, postoji izražena potreba za dodatnim objašnjenjima i sistemskom podrškom.
Za radiologe uključene u skrining dojke, ovi nalazi imaju neposredan praktični značaj jer ukazuju da tehnička odluka o daljem postupanju ne može biti posmatrana odvojeno od načina na koji se ta odluka prezentuje u kliničkoj praksi.
Referenca
Brooks JD i sar. Canadian Women’s Attitudes Toward Receiving Personalized Breast Cancer Risk Information: Insights from the PERSPECTIVE I&I Project. Clinical Breast Cancer, online 28. decembar 2025. DOI: 10.1016/j.clbc.2025.12.009