Svako ko profesionalno ima povezanost sa srpskim zdravstvom, s vremena na vreme se zapita kako će izgledati kadrovska situacija za desetak ili više godina, podjednako brinući za lekarsku, ali i sestrinsko-tehničarsku popunjenost. Godine starosti trenutno zaposlenih zasigurno nisu jedini faktor koji će tu budućnost odrediti – motivisanost za rad, edukovanost, opremljenost, takođe igraju bitnu ulogu. Ipak, i sama starost zaposlenih daje nam osnove za promišljanje, pa možda i za donošenje nekih zaključaka.
Šta nam kažu “gole brojke” dostupne iz periodičnih izveštaja instituta Batut? Ulivaju li nadu, ili pak zebnju? Gde smo u odnosu na region, a gde u odnosu na Evropsku Uniju? Ograničeni, nažalost, na podatke od samo unazad tri godine (toliko je dostupno na Batutovom vebsajtu), pokušali smo doći do nekih odgovora vezanih za starost našeg lekarskog kadra u državnom zdravstvu. Isto tako, za Bosnu i Hercegovinu imamo samo “polovične” podatke, jer se čini da je Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH mnogo otvoreniji prema javnosti od Instituta zа јаvnо zdrаvstvо Rеpublikе Srpskе. Za Hrvatsku i Crnu Goru je bilo lakše – činjenica da je prva članica, a druga pred vratima EU, olakšava mnoge stvari, pa tako i lakši pristup informacijama koje mogu imati bitnu važnost za društvo.
Starosna struktura doktora medicine analizirali smo kroz tri kategorije:
- mlađi od 35 godina,
- populacija između 35 i 54 godine,
- stariji od 55 godina.
Kategorije su harmonizovane radi uporedivosti između nacionalnih statistika i Eurostat baze. Srbija je analizirana i po teritorijalnoj podeli na Srbiju-sever (Beograd i Vojvodina) i Srbiju-jug (ostatak zemlje).
Indeks generacijske zamene lekara
U ovoj analizi, radi lakše komparacije među državama, kreirali smo nešto što smo nazvali indeks generacijske zamene lekara (IGZ), kojim smo predstavili matematički odnos broja lekara starijih od 55 godina i broja lekara mlađih od 35 godina (IGZ=N55+ / N<35)
Generacijska struktura lekara u Srbiji (2022–2024)
U periodu 2022–2024. u Srbiji se uočava blago “podmlađivanje” lekarskog kadra. Udeo lekara mlađih od 35 godina je u porastu:
- 2022: 18,4%
- 2023: 20,9%
- 2024: 21,1%
Udeo lekara starijih od 55 godina je u padu:
- 2022: 28,5%
- 2023: 26,9%
- 2024: 26,0%
Indeks generacijske zamene:
- 2022: 1,54
- 2023: 1,29
- 2024: 1,23
Regionalne razlike: Srbija–sever i Srbija–jug
U 2024. godini uočavaju se izražene razlike:
Srbija–sever (Vojvodina + Beograd) :
- <35: 24,0%
- 55+: 23,2%
- IGZ: 0,96
Srbija–jug (ostatak države):
- <35: 17,8%
- 55+: 29,3%
- IGZ: 1,64
Regionalna raspodela ukazuje na postojanje dve potpuno odvojene kadrovske realnosti u okviru istog sistema – sever ima bitno mlađu lekarsku populaciju od ostatka države. Zato se sa razlogom i sa bojazni možemo pitati kako će izgledati situacija sa kadrovskom popunjenošću među doktorima za deset godina u Užicu, Vranju, ili Zaječaru?!
U pojedinim oblastima (Jablanički, Pčinjski, Pomoravski, Braničevski, Nišavski) udeo lekara starijih od 55 godina prelazi trećinu ukupnog kadra. Još drastičnije, u nekim sredinama indeks generacijske zamene prelazi vrednost 2, što znači da na jednog mladog lekara dolaze dva ili više lekara u “izlaznoj” fazi karijere.
Ukupno u Srbiji, više od četvrtine lekara nalazi se u dobnoj grupi 55+. To će, gotovo izvesno, dovesti do neophodnosti oslanjanja sistema na pomeranje i odlaganje odlazaka u penziju, kao i na radnu preopterećenost.
Regionalni kontekst (2022–2024)
| Država (entitet za FBiH) | <35 (%) | 35–54 (%) | 55+ (%) | IGZ |
|---|---|---|---|---|
| Srbija (2024) | 21.1 | 52.9 | 26.0 | 1.23 |
| FBIH (2024) | 32.4 | 44.6 | 23.0 | 0.71 |
| Hrvatska (2023) | 27.3 | 42.7 | 30.0 | 1.10 |
| Crna Gora (2023) | 18.4 | 56.9 | 24.7 | 1.34 |
U odnosu na Srbiju, ali i Crnu Goru, Hrvatsku, pa i EU, Federacija BiH ima najmlađu generacijsku strukturu u regionu, sa stabilnim odnosom između ulazne i izlazne generacije. Da li je ta situacija planirana ili zadesna? Je li to samo puka posledica povećanog odliva formiranih stručnjaka ka zapadu? Čini se da je tako.
Hrvatska, na prvi pogled, predstavlja dobar miks mladosti i iskustva, i prati evropski obrazac, dok Crna Gora pokazuje izrazitu zavisnost od srednje generacije, uz slab priliv mladih.
Razmišljanja
Starosna struktura lekara je mapa budućnosti zdravstvenog sistema. Ona govori o tome koliko će lekara biti dostupno, koliko će oni imati snage da rade, ko će prenositi znanje, i koliko je sistem sposoban da preživi šokove – pandemije, migracije, i institucionalne reforme.
U sistemu u kojem previše ljudi izlazi, a premalo ulazi, problemi se ne ispoljavaju sve dok kompenzatorni mehanizmi (čitaj: preopterećenost postojećeg kadra) ne izgube svoj kompenzatorni kapacitet, a tada situacija klizi ka sve gorem gotovo nepovratno. Zato raduje saznanje da podaci za period 2022–2024. pokazuju da se Srbija nalazi u fazi blage demografske stabilizacije lekarskog kadra. Udeo lekara mlađih od 35 godina porastao je sa 18,4% na nešto više od 21%. Udeo starijih od 55 godina opao je sa gotovo 29% na oko 26%.
Na prvi pogled, to deluje ohrabrujuće. Indeks generacijske zamene – odnos starijih i mlađih – smanjen je sa 1,54 na 1,23, ali iza tih brojeva krije se vrlo opasno stanje u kojem postoje dve Srbije – severna i južna, gde su pokazatelji veseliji za sever, dok za ostatak Srbije važi ona stara: “što južniji – to tužniji”.
Na severu, u Beogradu i Vojvodini, generacijska struktura je gotovo uravnotežena. Mladi čine oko četvrtine kadra, a stariji lekari su nešto malobrojniji. Indeks generacijske zamene je ispod 1.
Na jugu zemlje slika je sasvim drugačija, i indeks prelazi 1,6, a u pojedinim okruzima prelazi čak i 2, što znači da na svakog mladog lekara dolaze dva ili više onih koji se približavaju penziji.
U poređenju sa okruženjem, Srbija se nalazi u sredini. Ako pretpostavimo da je mladost u ovom slučaju samo i isključivo dobra, Federacija BiH ima najpovoljniju strukturu – trećina lekara mlađa je od 35 godina, ima stabilan srednji sloj, i relativno malo starijih. Hrvatska lekarska struktura je zrela, i ne okida alarme, za razliku od Crne Gore koja se oslanja na srednju generaciju, sa slabim dotokom novih lekara.
Kao i mnoga druga statistika, i ove brojke nam bez dubljeg uvida ne govore zašto lekari odlaze, zašto dolaze, i zašto ostaju. Starosna struktura lekara nije sudbina, već je proizvod činjenja i nečinjenja organa i institucija koje su trebale činiti, i koje nisu trebale nečiniti.
Srbija se, što se starosne strukture lekara tiče, danas nalazi između oporavka i rizika. Postoje znaci poboljšanja, i postoje mladi koji dolaze, ali postoji i duboka strukturna zavisnost od generacije koja polako odlazi. Realnost je da naš zdravstveni sistem trenutno umnogome počiva na radnoj i profesionalnoj etici i osećaju odgovornosti baš tih starijih lekara.
Pitanje „Ko će nas lečiti za deset godina?“ još uvek nema dramatičan odgovor, ali možda se njegov nacrt već piše. Bilo bi dobro jače korektivno delovati dok je taj dramatičan odgovor još uvek među draftovima.