U lečenju lokalno uznapredovalog adenokarcinoma jednjaka standardno se primenjuje neoadjuvantna hemioradioterapija, uz mogućnost naknadne ezofagektomije. S obzirom na to da je ezofagektomija jedan od fiziološki najopterećujućih zahvata u digestivnoj hirurgiji, pitanje koje ostaje prisutno u kliničkoj praksi glasi: kod kojih pacijenata operacija donosi jasnu korist, a kod kojih pacijenata te koristi nema?
U studiji koju su objavili Sanderfer i saradnici analizirani su bolesnici sa T2–T4 N0–N2 M0 adenokarcinomom jednjaka lečeni neoadjuvantnom hemioradioterapijom. Iz daljeg razmatranja isključeni su pacijenti kod kojih je tokom ponovne procene stadijuma bolesti utvrđena metastatska ili neresektabilna bolest, kao i pacijenti koji su umrli unutar prvih 60 dana nakon završetka hemioradioterapije. Tako je formirana grupa bolesnika kod kojih je, na osnovu onkoloških kriterijuma, ezofagektomija mogla ulaziti u terapijsku opciju.
U okviru te kohorte procenjivana je kombinacija dvaju parametra: starosti pacijenta i CT-baziranih mišićnih mera. Procena muskulature vršena je na preoperativnim CT snimcima na nivou L3 pršljena. Merenjem površine poprečnog preseka skeletnih mišića izračunat je indeks skeletnih mišića (SMI), dok je gustina mišićnog tkiva u Hounsfield jedinicama korišćena kao pokazatelj kvaliteta muskulature (SMD). Na osnovu SMI i SMD izračunavan je skeletal muscle gauge (SMG) – kompozitna mera koja u istu vrednost integriše i kvantitet i kvalitet mišića.
Zatim je primenjen model koji je, na osnovu starosti pacijenta i SMG-a, izračunavao verovatnoću 90-dnevnog smrtnog ishoda nakon eventualne ezofagektomije. Na osnovu izračunate verovatnoće pacijenti su razvrstani u dve podgrupe:
- pacijenti sa nižom verovatnoćom 90-dnevnog mortaliteta,
- pacijenti sa višom verovatnoćom 90-dnevnog mortaliteta,
pri čemu je prag između grupa postavljen na 7,5%.
Nakon toga je unutar svake podgrupe upoređeno ukupno preživljavanje pacijenata koji su u realnom kliničkom toku bili operisani i pacijenata koji su ostali na hemioradioterapiji kao jedinom modalitetu. U grupi pacijenata sa nižom izračunatom verovatnoćom rane postoperativne smrtnosti, oni koji su bili operisani imali su duže ukupno preživljavanje u poređenju sa pacijentima lečenim samo hemioradioterapijom. Nasuprot tome, u grupi sa višom izračunatom verovatnoćom rane postoperativne smrtnosti nije zabeležena razlika u ukupnom preživljavanju između operisanih i neoperisanih bolesnika.
Studija time prikazuje da analiza podataka o starosti pacijenta i SMG-a dobijenog iz rutinski dostupnih CT snimaka, može identifikovati podgrupe bolesnika sa različitim obrascima ukupnog preživljavanja u zavisnosti od toga da li je ezofagektomija sprovedena ili ne. Odluke o operaciji u samoj studiji nisu bile donošene na osnovu ovog modela, već su nastajale uobičajenim kliničkim procesom, što autori i navode kao jedno od ograničenja, pored činjenice da je analiza sprovedena u jednoj ustanovi i da je uzorak obuhvatio visok udeo minimalno invazivnih zahvata.
Rezultati ipak jasno prikazuju da su u ovoj kohorti starost pacijenta i mišićne mere objedinjene u SMG-u povezani sa izračunatom verovatnoćom rane postoperativne smrtnosti i sa obrascima ukupnog preživljavanja. Dalja istraživanja, kao i procena njihove eventualne primene u kliničkom odlučivanju, ostaju na proceni stručne zajednice.
Originalni članak (link) je objavljen u časopisu Surgical Oncology Insight (2025;2:100189).
NAPOMENA: Tekst predstavlja informativni prikaz objavljene naučne literature. Ne sadrži kliničke preporuke i ne može zameniti stručnu procenu lekara u realnim okolnostima.
DODATAK – Pitanje srpske terminologije za izraz “skeletal muscle gauge (SMG)”
U savremenim onkološkim istraživanjima postaje sve jasnije da posmatranje mišićne mase odvojeno od mišićne gustine često nije dovoljno za prikazivanje složenih promena koje prate malignitet, sistemsku upalu i narušenu fiziološku rezervu pacijenata. Iz tog razloga uveden je koncept skeletal muscle gauge (SMG), kompozitni pokazatelj koji objedinjuje prostornu zastupljenost mišića i njihovu unutrašnju strukturu u jednu vrednost.
SMG se računa kao proizvod dva CT-bazirana parametra:
- indeksa skeletnih mišića (SMI), zasnovanog na površini poprečnog preseka muskulature na nivou L3 slabinskog pršljena u odnosu na visinu pacijenta,
- gustine skeletnih mišića (SMD), izražene u Hounsfield jedinicama, koja odražava stepen infiltracije masnog tkiva i time posredno ukazuje na biološku očuvanost muskulature.
Na taj način SMG omogućava istovremeni uvid u volumetrijski i kvalitativni aspekt mišića, prevazilazeći ograničenja SMI-a i SMD-a kada se posmatraju pojedinačno. Površina poprečnog preseka na nivou L3 smatra se najpouzdanijim CT pokazateljem ukupne mišićne mase, dok niska gustina mišića najčešće upućuje na miosteatozu, fenomen često prisutan kod pacijenata sa malignitetima i hroničnim upalnim stanjima. Kombinovanjem ova dva parametra SMG postaje osetljiviji pokazatelj funkcionalne rezerve organizma, što je u više studija povezano sa rizikom perioperativnih komplikacija i ukupnim ishodima lečenja.
Vrednosti SMG-a izražavaju se u arbitrarne jedinice (AU), imajući u vidu matematičku prirodu parametra. U literaturi se često navode pragovi oko 1630–1640 AU za muškarce i 1520–1530 AU za žene kao granične vrednosti ispod kojih se može očekivati izraženije narušavanje mišićnog integriteta, uz uobičajene varijacije među populacijama i tehnikama segmentacije CT snimaka. Posebna prednost SMG-a ogleda se u tome što može otkriti nesklad između naizgled očuvane mišićne mase i narušene gustine usled infiltracije masti, čime pruža precizniji uvid u unutrašnje stanje muskulature nego pojedinačne mere.
Zbog odsustva ustaljenog domaćeg ekvivalenta, u stručnoj upotrebi zadržava se originalna skraćenica SMG, uz objašnjenje da je reč o „kompozitnom pokazatelju skeletne muskulature“. Ovo rešenje izbegava eventualnu terminološku konfuziju sa već standardizovanim indeksom skeletnih mišića (SMI) i omogućava da se parametar jasno uklopi u kliničke tekstove i interpretacije koje prate međunarodnu literaturu iz oblasti onkologije, radiologije i hirurgije.